Povijest doma

Povijest doma

povijest-01Naš dom počeo je sa radom davne 1945.godine. Zgradu je sagradio Francuski konzulat 1925.godine, s namjerom sabirnog centra za radnike koji su slani na rad u Francusku. U vrijeme Drugog svjetskog rata zgrada je nadograđena i prenamjenjena u vojarnu. Od osnutka pa sve do 1991.godine Dom je organizacijski u sastavu Hrvatskog željezničkog poduzeća s namjerom smještaja i odgojno-obrazovnog rada učenika Željezničko industrijske škole. Odlukom HŽP kao osnivača , Dom postaje samostalna ustanova 23.travnja 1991.godine. današnji naziv dom dobiva 23. Rujna 1994.godine, po Franji Bučaru, pioniru sporta, piscu, povjesničaru i članu Međunarodnog olimpijskog komiteta.

povijest-04Prvobitni smještaj bio je u zgradi Željezničke industrijske škole u Palmotićevoj ulici br.84. Smještaj je bio improviziran u nekoliko prostorija i ubrzo se pokazao neprikladnim. Potom je 1950. godine pronađen sadašnji prostor u Trnjanskoj ulici 33 kojeg je trebalo urediti i osposobiti za rad i boravak mnogobrojnih učenika koji su stizali iz svih krajeva Hrvatske i Bosne i Hercegovine. U tim prvim godinama rada uvjeti u domu nisu bili na osobito visokoj razini te je u skladu s tadašnjim mogućnostima stalno ulagano u uređenje prostora Doma. Organizacija rada i boravka učenika bila je slična vojničkom ustroju. U spavaonicama je bilo smješteno i do 40 učenika, učionice su bile zajedničke s također velikim brojem učenika, a grijanje je bilo klasično, tj. na drva i ugljen. Provođen je strogi dnevni režim rada s brojnim obvezama za učenike, ali i odgajatelje.

povijest-02

Prema ljetopisnom zapisu te 1950. godineu Domu je bilo oko 500 učenika koji su postizali zapažene uspjehe u školi i iskazivali se i u kulturno-sportskim aktivnostima unatoč oskudicama u to doba. Prenosimo samo jedan zanimljiv zapis ljetopisa: „Kreveti su bili na kat, a drveni. U njima su bile slamnjače, a jastuci također punjeni slamom. Noćnih ormarića nije bilo u spavaonicama. Ormari su bili četverokrilni i smješteni izvan spavaonica. Kreveti su bili nebojeni, a od jelovine. Stolovi u blagovaonici bili su veliki za osam učenika, a sjedilo se na klupama.“ Naravno, tijekom desetljeća uvjeti boravka i rada u Domu postajali su sve bolji. Uvedeno je centralno grijanje, uređeni su sanitarni, sobe uređene za smještaj četiri učenika, modernizirana je kuhinja, sportska igrališta sa rasvjetom, uređena sportska dvorana i trim kabinet, nadopunjeni instrumenti i uređen odgovarajuči prostor za glazbenu skupinu te osnovana knjižnica i informatička učionica s četiri računala.

povijest-03